Kristalna glupost i Stanica kleptomana

Svakako nisam ni filmski ni pozorišni kritičar ali nisam ni mogao da odolim iskušenju i da napišem par redaka o street mjuziklu “ZOO Station” koji je prikazan na kraju Sterijinog pozorja u čast nagrađenih, kao i o filmu “Kraljevsko kristalne lobanje” čija je premijera bila prošle nedelje.

Da krenemo sa Spilbergovim i Lukasovim četvrtim nastavkom filma čija su prva tri dela obeležila detinjstvo i mladost moje generacije. Kada sam ga prosle nedelje odgledao na “novosadskoj premijeri” u sablasno polupraznoj “Areni” (koju će uskoro da prodaju pa više i neće biti bioskop!) shvatio sam zašto je na premijeri na Kanskom festivalu – dobio tek mlak aplasuz. Samo iz poštovanja prema godinama Harisona Forda i minulom radu Lukasa i Spilberga.

Za početak citiraću mog druga Vladu koji mi je porukom na FB ovako prokomentarisao film: “Prvo u čoveka puca 50 naoružanih Rusa a on trči po nekakvim merdevinama i navodno im pobegne (pri tom nije ni ranjen), onda od jednom se nadje u selu koje je eksperimentalno za nuklearne probe, uđe u frizider koji leti 400 metara u vis i dalj (pri tom slučajno ne polomi vrat) i preživi nuklearnu eksploziju. Još izadje na kraju i gleda oblak a bnema veze što je radiacija prisutna. Zatim skonta kako ima i sina, na kraju filma se i oženi a u međuvremenu se vozio po litici, onaj sin se mačuje na džipu a pri tom se voze kroz džunglu (ravnu kao autoput) i slučajno ne padne, nagovori i majmune da zajedno napadnu onu Ruskinju…”

Ako tome pridodamo i to da je piramida u Čičen Ici u Meksiku smeštena u Peru zbog čega, čitam juče, već protestuje Ministarstvo turizma Perua. Gledaoci u Peruu sa nevericom su, gledajući film, čuli kako meksički heroj Pančo Vila govori jezikom kečua, kojim su govorile Inke.

Njih zbunjuju i rančerasi, tradicionalne meksičke pesme koje prate pohod Indijane Džonsa kroz peruansku Amazoniju, kao i žestoki majanski ratnici koji govore pogrešnim jezikom. Po mišljenju istoričara Manuela Burga, bivšeg rektora Univerziteta San Markos, režiser Stiven Spilberg i producent Džordž Lukas očito nisu imali istoričare za savetnike. “Ima mnogo pogrešnih činjenica, pa čak iako je priča fiktivna, naneće štetu, jer pogrešno prikazuje Peru. Nemoguće je pobrkati Amazoniju sa šumama na Jukatanu, u Meksiku”, objašnjava on a prenosi portal “Mondo”.

Istoričar Teodoro Ampe kaže da nije iznenađen jer je prosečnim Amerikancima, sve što je ispod njihove južne granice, od Meksika pa nadalje, jedno te isto. “Za njih je sve isto, Meksiko, Gvatemala, Bolivija ili Peru”, rekao je Ampe. Komentatori u Peruu žale takođe što je poruka filma da su za dostignuća latinoameričkih civilizacija zaslužni vanzemaljaci, a ne generacije lokalnog stanovništva.

Pređimo sad na street musical “ZOO Station” u produkciji Kulturnog centra Novog Sada i koreorežiji Mojce Horvat, svakako najboljeg koreografa na ovim prostorima kada su mjuzikli u pitanju. Ovog puta, moj glavni utisak ako zanemarimo odličnu muziku i kostime – sve ostalo je plagijat do plagijata. Mojca Horvat kao da je napravila mjuzikl za one koji u životu nisu videli nijedan. Krenimo redom:

  1. Scena je gotovo identična onoj u mjuziklu “We Will Rock You” (igra na njujorškom Brodveju i londonskom Vest Endu i baziran je na songovima grupe “Queen”, http://wewillrockyou.queenonline.com/)
  2. Scena sa metlama/četkama je potpuno ukradena iz šoua “Stomp” (“…a unique combination of percussion, movement and visual comedy, was created in Brighton, U.K., in the summer of 1991. It was the result of a 10 year collaboration between its creators…” www.stomponline.com)
  3. Scena sa “ljudima paucima” je “pozajmljena” iz brodvejskog mjuzikla “Lion King” (www2.disney.co.uk/MusicalTheatre/TheLionKing)
  4. Scena sa “hodanjem pomoću stolica” pokupljena je iz mjuzikla “Producenti” Mela Bruksa a može se videti i u istoimenom filmu (“The Producers”, www.theproducersmovie.com) iz 2005. godine sa Nejtanom Lejnom, Metju Broderikom i Umom Turman u glavnim ulogama. Reč je o čuvenoj sceni sa bakama u Central parku (song “Along Came Bialy”).

To je ono što sam ja okom laika prepoznao iz mjuzikala koje sam gledao. Verovatno bi pažljiviji pozorišni kritičar našao još nešto kao što će možda autori reći da su sve ove pozajmice “omaž” pomenutim mjuziklima ili pak “parodija” na njih. Junak priče Kristijana F. je ostala u kanžama jednog poroka – narkomanije, a koreorežiser predstave Mojca H. drugog – kleptomanije.

5 Responses to “Kristalna glupost i Stanica kleptomana”

  1. Melani says:

    Isto sam pomislila kada sam odgledala prvih desetak minuta predstave! Nisam gledala nista od gore
    nabrojanog uzivo ali sam videla snimke mnogih mjuzikala na DVD-u i, recimo, scenografiju iz mjuzikla
    sa pesmama Queen-a sam odmah prepoznala… Sramota je da se neko ko je radio takve stvari kod nas kao sto je koreografija za mjuzikl “Chikago” – koristi takvim stvarima.

    Melani, Novi Sad

  2. Dusan Pavlovic says:

    Odgledao sam na zatvaranju Pozorja i mogu reci da je
    taj “mjuzikl” jedno veliko NISTA i da je kao takav bio
    idealan izbor za zatvaranje Pozorja kakvo je bilo
    ovogodisnje! Idem na Pozorje jos od vremena kada se
    ono zvalo Jugoslovenske pozorisne igre, gledao sam sa
    roditeljima jos 1971. Krlezino “Kraljevo” i Mesinu
    “Tvrdjavu” i od tada idem na svako Pozorje – i ono sto
    mogu da kazem je da losije selekcije predstava od
    ovogodisnje nije bilo.

  3. Zorica Saric says:

    Vi Dusane ocigledno ne govorite istinu kada kazete da ste gledali sva Pozorja od 1971. do danas ili ste pak dosta toga zaboravili. Pa Sterijino pozorje proteklih godina dozivljava pravu renesansu u odnosu na onu zabokrecinu iz devedesetih kada su jedina gstovanja bila iz Zrenjanina, Leskovca, Nisa i eventualno Banjaluke.

  4. Marinko Pilipovic says:

    Procitao sam filmsku kritiku novog “Indijane Dzonsa”u novoj “Politici” i nisam mogao da verujem, covek je nahvalio film kao da je rec o remek-delu a ovo se stvarno s…. i potpuno se slazem sa Robertovom ocenom.

  5. Lena says:

    Roberte kada vec priznajes da nisi filmski i pozorisni kriticar zasto se upustas u komentarisanje umetnickih dela. Sta ako je autorka Mojca Horvat zaista zelela da napravi omaz brodvejskim mjuziklima koje si pomenuo? Sta ako je novi Indijana Dzons napravljen po ukusu publike 21. veka a ne nas “dinosaurusa hlandog rata”, rodjenih pre pada Hanoja 🙂 Meni se ni novi 007 ne svidja ali mi ne pada na pamet da ga kritikujem jer verujem da je po ukusu danasnje publike takvih filmova.

Powered by Wordpress | Designed by Elegant Themes